Zanimljivosti o pčelama

Procjenjuje se da na svijetu postoji oko 20.000 vrsta pčela, dok je u Europi popisano 1.965 vrsta. 400 vrsta pčela koje žive u Europi jesu endemske vrste što znači da nisu prisutne nigdje drugdje u svijetu.
Pčele se prema načinu života mogu podijeliti na društvene, solitarne i kleptoparazite. Premda najpoznatije, društvene vrste pčela, među koje se ubrajaju medonosne i bumbari, čine samo 6% ukupnog broja svih vrsta pčela. Preko 90% vrsta ubraja se u solitarne pčele. Pčele kleptoparaziti karakteristične su po tome što svoja jajašca poliježu na zalihe hrane prikupljene od neke druge pčele. Stoga su dobile naziv pčele kukavice.
70% vrsta pčela nastanjuje se u tlu. Kopaju tunele u zemlji u koje spremaju zalihe hrane i nesu jajašca iz kojih se razvija njihovo potomstvo.

Najmanja pčela na svijetu, Quasihesma clypearis, duga je samo 1,8 mm. Najveća pčela, Megachile pluto, može doseći duljinu od 39 mm uz raspon krila od 63 mm.
Najstariji pronađen fosil pčele star je oko 100 milijuna godina. Dijeli nekoliko osobina s osama čiji prvi fosil datira prije 250 milijuna godina. To je dokaz da su se prve pčele razvile od osa.
U Sjevernoj Americi medonosne pčele nisu autohtona vrsta. Tek su ih 1622. godine iz Europe donijeli britanski kolonisti.
Medonosna pčela leti prosječnom brzinom od 24 km/h. Uobičajeno se kreće na udaljenostima 1-6 km od košnice, a zabilježeno je udaljavanje i do 20 km. Solitarne pčele lete do 200 m od nastambe, a ako imaju dovoljno hrane u blizini i manje.
I bumbari proizvode med, ali u puno manjim količinama od medonosnih pčela tako da se ne koristi za ljudsku upotrebu.
Pčele od biljaka ne koriste samo pelud i nektar. Neke vrste za izgradnju gnijezda od biljaka koriste lišće, smolu, ulja, latice…

Pčela drvarica u nekim područjima predstavlja ozbiljan problem pošto za svoja gnijezda buši rupe u drvenoj građi.

Ptice pčelarice prirodni su neprijatelji pčela. Pčele i druge leteće kukce love isključivo u letu, a prije nego ih progutaju, kljunom onesposobe žalac.

Solitarne pčele koje svoje nastambe oblažu vlažnom zemljom zovu se pčele zidarice.
Pčele zidarice, među koje spadaju i vrste Osmia cornuta i Osmia bicornis, nastanjuju se u šupljinama promjera 5-15 mm u koje polažu do 15 jajašaca. Svako jajašce zajedno s pripremljenom hranom (mješavina peludi i nektara) odvoje od susjednog pregradom od zemlje.
Da bi pripremila zalihe hrane za jedno jajašce, ženka mora raditi nekoliko sati.
Iz sigurnosnih razloga, zadnja ćelija uvijek ostane prazna, a posljednja je pregrada nekoliko puta deblja od ostalih.

Ženka može sama odlučiti želi li izleći žensko ili muško jajašce. Bliže izlazu iz šupljine uvijek polažu jajašca iz kojih se razvijaju mužjaci budući da se oni legu i izlaze van prije ženki.
Pošto ugine do ljeta, a potomstvo počinje s letom tek sljedeće proljeće, pčela roditelj nikada ne vidi svoju djecu.
Pčela zidarica može tijekom jednog dana oprašiti više od 2.500 cvjetova.