Oprašivanje voćnjaka

Razmnožavanje je osnova opstanka svake vrste. Da bi došlo do oplodnje kod biljaka, one moraju biti oprašene. Oprašivanjem se naziva proces prijenosa peludnih zrnaca s prašnika na njušku tučka kod kritosjemenjača, odnosno na sjemeni zametak kod golosjemenjača. Pelud se može prenijeti s prašnika istog cvijeta, s drugog cvijeta iste biljke ili s druge biljke iste vrste. Najčešće je i najbolji učinak pokazuje oprašivanje kada pelud potječe s druge biljke – stranooprašivanje ili alogamija. Oprašivanje se može odvijati posredstvom životinja ili bez njih. U slučaju da biljci nisu potrebne životinje, za oprašivanje su odgovorni vjetar ili voda.

Već po samoj građi cvijeta može se prepoznati na koji se način on može oprašiti. Biljke koje se oprašuju vjetrom (npr. breza, bor, lijeska, hrast, trave, ambrozija, većina golosjemenjača…) najčešće imaju neugledne cvjetove, a prašničke su niti mlohave pa ih i najslabiji vjetar lako zanjiše i istrese peludna zrnaca koja te biljke proizvode u velikim količinama. Oprašivanje pomoću vode zastupljeno je kod malog broja biljaka (npr. vodena kuga, voga, valinserija…)

Cvjetovi biljaka koje se oslanjaju na oprašivanje životinjama pojavljuju se u najrazličitijim mogućim bojama, oblicima i veličinama. Često su cvjetovi intenzivno mirisni s mednicima koji izlučuju slatki sok – nektar. Oprašivanje životinjama prekrasan je primjer povezanosti i koevolucije biljnog i životinjskog svijeta. Pritom životinje biljkama omogućuju razmnožavanje, a zauzvrat dobivaju hranu u vidu nektara, peludi, a kasnije i plodova. Premda je oprašivanje kukcima najrašireniji oblik oprašivanja, iz životinjskog svijeta oprašivanju doprinose i ptice, šišmiši, a u rijetkim slučajevima i puževi.

Glavni oprašivači među kukcima su vrste iz reda Hymenoptera (pčele i ose). Od ostalih kukaca važni su još i leptiri, različite vrste muha (npr. osolike muhe) i kornjaši. Kukci dolaze do biljke privučeni živim bojama i mirisom, ili ih biljke privlače na prevaru glumeći kukca (npr. orhideje), te dok pokušavaju doći do nektara, koji je najčešće skriven dublje u cvijetu, dolaze u doticaj s peludi. Kada dođu na sljedeću biljku, u istim nastojanjima da dođu do nektara, pelud s prethodne biljke ostavljaju na tučku nove biljke, te na taj način obavljaju svoju dužnost.

Pčele su najvažniji oprašivači u našem ekosustavu. Od sve hrane koju danas konzumiramo jedna trećina ovisna je o pčelama. Osim što oprašivanjem osiguravaju hranu ljudima, i brojne životinje ovisne su o plodovima kojih bez pčela ne bi bilo. Da nema pčela u problemima bi se našla i proizvodnja pamučnih tkanina budući da i biljka pamuk mora biti oprašena kako bi urodila sjemenom.

Procjenjuje se da na planeti Zemlji obitava više od 20.000 različitih vrsta pčela. Od toga je samo 7 vrsta pčela koje proizvode med. Za razliku od europske medonosne pčele (Apis melifera), najpoznatije na našim prostorima po proizvodnji meda i bolnim ubodima, preko 90% svih ostalih vrsta pčela spada u tzv. solitarne pčele. One ne žive u kolonijama u košnicama već samostalno. Svaka zasebno gradi i uređuje svoju nastambu u koju polaže jajašca i donosi im zalihe hrane. Te pčele nisu agresivne, ne bodu. Preko 70% ih se nastanjuje u tlu. Ponekad se sve ostale pčele koje ne proizvode med nazivaju divljim pčelama.

Što se tiče poljoprivredne proizvodnje, od svih faktora koji utječu na prinose, oprašivanje ima daleko najveći utjecaj. Vrijednost oprašivanja, iskazana u novcu, kreće se između 235 i 577 mlrd. USD godišnje. Opseg poljoprivredne proizvodnje koja ovisi o oprašivačima povećao se za 300% u zadnjih 50 godina. Prema nekim procjenama, tri četvrtine sve hrane koju konzumiramo na neki je način ovisno o oprašivanju. Nažalost, broj oprašivača u prirodi rapidno se smanjuje. Glavni uzroci tome su povećana upotreba pesticida, gubitak staništa, klimatske promjene, širenje bolesti te intenzivna monokulturna poljoprivreda.

Osim djelovanja u smjeru umanjenja tih štetnih utjecaja, potez kojim možemo nadoknaditi rastuće potrebe za oprašivačima jest potpomognut uzgoj te unos oprašivača u nasade. Brojni poljoprivrednici suočavaju se sa slabom rodnošću svojih nasada i nezadovoljavajućom kvalitetom plodova. Jedan od glavnih uzroka je slabo oprašivanje. To se poglavito očituje u velikim monokulturnim nasadima te onima koji cvatu u rano proljeće dok medonosne pčele još nisu aktivne.