Oprašivanje kruške

Kruška pripada porodici ruža (Rosaceae), isto kao i jabuka i dunja s kojima dijeli mnoge sličnosti. Uzgoj kruške u Hrvatskoj posljednjih je godina u padu i prema podacima Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) za 2017. godinu odvija se na 700 ha uz prinose do 6 t/ha. Za usporedbu, najveći europski proizvođač kruške – Italija, na svojih preko 30.000 ha redovito ubire više od 20 t/ha.

Proizvodnju kruške određuju prije svega fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla, te ekološki uvjeti: nadmorska visina, položaj, ekspozicija i nagib terena, klimatski čimbenici te vrsta i brojnost oprašivača. Dakako da su od velikog značaja i pravilno provedene sve pomo- i agrotehničke mjere.
Kruška je sklona alternativnoj rodnosti, a kada u obzir uzmemo klimatske uvjete koji nerijetko nisu idealni tijekom cvatnje, jasno je s kojim se problemima suočavaju proizvođači. U odnosu na jabuku, kruška cvate ranije te je mogućnost proljetnog izmrzavanja znatno veća.

Već prilikom sadnje voćnjaka treba voditi računa o odabiru sortimenta. Uz najzastupljeniju sortu treba posaditi i jednu do dvije sorte oprašivača iz istog razdoblja cvatnje. Osim sorti oprašivača, uspješnom oprašivanju doprinose i kukci oprašivači. Nedostatan broj kukaca oprašivača za vrijeme cvatnje osim na količinu uroda utječe i na njihovu krupnoću i oblik. Plodovi s više zametnutih sjemenki su krupniji i pravilnijeg oblika.

Za većinu sorata kruške optimalni uvjeti za oplodnju su temperatura od 18 do 24 °C i relativna vlažnost zraka 65-85 %. U kontinentalnoj Hrvatskoj takva su proljeća rijetka, jer kruška često cvate kada je vrijeme kišovito i hladno. Cvatnja kod kruške traje od 10 do 22 dana. Peludno zrnce u procesu oplodnje klija u mjehurastu cjevčicu i prodire kroz njušku tučka do jajne stanice. Optimalni uvjeti za klijanje peludi podrazumijevaju temperature od 21 do 27 °C. Put klijanja peludnog zrnca ovisi o temperaturnim uvjetima i mjeri se u danima. Pri temperaturi većoj od 15 °C taj put traje minimalno dva dana, a pri temperaturi nižoj od 15 °C može potrajati 3-7 dana.

Pošto se najbolji uspjeh pri oprašivanju kruške postiže u prvih 72 sata, tj. tri dana od početka cvatnje, jasno je da u voćnjaku treba imati dovoljno oprašivača koji će svoju zadaću odraditi u tom roku. Kukci koji najviše doprinose uspješnom oprašivanju kruške su solitarne pčele, bumbari i medonosne pčele.

Solitarne pčele Osmia bicornis i Osmia cornuta najznačajniji su oprašivači za krušku. Aktivno lete pri temperaturi od 5 do 8 °C. Žive samački, a svoja gnijezda grade u različitim šupljinama i pregrađuju ih blatom. Ne skupljaju zalihe hrane za svoje potrebe već samo za potomstvo. Tijekom dana posjete do 5.600 cvjetova. Tijelo ovih pčela prekriveno je gustim dlačicama. Pelud sakupljaju na trbušnom dijelu. Lako primaju peludna zrnca, ali ih lako i otpuštaju, što je od osobite važnosti za uspjeh oprašivanja. Ne daju prednost određenoj voćnoj vrsti, bitno im je samo da je voćka blizu. Radijus njihovog leta od nastambe je 100-150 m. Stoga je za efikasno oprašivanje raspored nastambi od velike važnosti. Treba ih ravnomjerno rasporediti na međusobnu udaljenost od maksimalno 100 m. Za uspješno oprašivanje 1 ha komercijalnog nasada kruške potrebno je 1.000-1.500 solitarnih pčela.

Bumbari (Bombus spp.) su također odlični oprašivači. Tijekom dana bumbar posjeti 4.500-5.600 cvjetova. Aktivno lete već pri temperaturi od 5 °C. Međutim, u proljeće, u vrijeme cvatnje, brojnost bumbara je mala, a dok ojačaju svoja legla cvatnja voćaka već završi. Stoga se preporuča postavljanje košnica za bumbare u blizini voćnjaka ili pak unošenje kupljenih zajednica bumbara.

Medonosna pčela (Apis mellifera) aktivno leti pri temperaturi od 15 °C, a najaktivnija je na 20 °C. Tijekom dana jedna pčela radilica posjeti 2.000-2.800 cvjetova. Radilice biraju cvjetnu vrstu s koje sakupljaju nektar i pelud – hranu za maticu i podmladak. Opskrbljene rezervom hrane pri nižim temperaturama ne moraju van iz košnice. Njihova brojnost u voćnjaku regulira se brojem i rasporedom postavljenih košnica. Kako cvijet kruške sadrži nisku razinu šećera u nektaru (do 10 %) i ispušta neugodan miris po kiselini koji odbija medonosnu pčelu, za uspješno oprašivanje pčele je potrebno pripremiti odnosno dresirati. Dresuru pčela treba započeti 20-30 dana prije cvatnje. Pčele treba prihranjivati šećernim sirupom (50-postotna otopina šećera u vodi) u koji prethodno treba dodati cvjetove kruške da odstoje i puste svoja eterična ulja. Ista se otopina može nakon razrjeđivanja s vodom u omjeru 3:1 u korist vode prskati po voćkama. Za 1 ha plantažnog nasada kruške potrebno je postaviti 6-8 košnica medonosnih pčela. Košnice treba rasporediti u skupinama: 3-4 košnice na udaljenosti 100-150 m.

Za optimalne rezultate u oprašivanju najbolja je sinergija svih vrsta oprašivača. Kako bi ih što više privukli i zadržali u voćnjaku treba voditi računa o prskanju samo primjerenim sredstvima koja nisu štetna za oprašivače. Treba voditi računa i o vremenu prskanja, idealno je navečer nakon zalaska sunca kada se oprašivači povuku u svoje nastambe. Kako bi pčele imale izvor hrane prije i nakon cvatnje voćnjaka, travu u njemu ne treba kositi prije otvaranja prvih cvjetova na voćkama, a poželjno je u blizini voćnjaka posaditi i drugo cvijeće i voćke čiji se period cvatnje mimoilazi s cvjetanjem nasada.

Izvor: mr. sc. M. Ševar: „Problemi oprašivanja kruške“, Pomologia Croatica, vol 14-2008., br. 1