Oprašivanje kruške

Kruška pripada porodici ruža (Rosaceae), isto kao i jabuka i dunja s kojima dijeli mnoge sličnosti. Uzgoj kruške u Hrvatskoj posljednjih je godina u padu i prema podacima Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) za 2017. godinu odvija se na 700 ha uz prinose do 6 t/ha. Za usporedbu, najveći europski proizvođač kruške – Italija, na svojih preko 30.000 ha redovito ubire više od 20 t/ha.

Proizvodnju kruške određuju prije svega fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla, te ekološki uvjeti: nadmorska visina, položaj, ekspozicija i nagib terena, klimatski čimbenici te vrsta i brojnost oprašivača. Dakako da su od velikog značaja i pravilno provedene sve pomo- i agrotehničke mjere.
Kruška je sklona alternativnoj rodnosti, a kada u obzir uzmemo klimatske uvjete koji nerijetko nisu idealni tijekom cvatnje, jasno je s kojim se problemima suočavaju proizvođači. U odnosu na jabuku, kruška cvate ranije te je mogućnost proljetnog izmrzavanja znatno veća.

Već prilikom sadnje voćnjaka treba voditi računa o odabiru sortimenta. Uz najzastupljeniju sortu treba posaditi i jednu do dvije sorte oprašivača iz istog razdoblja cvatnje. Osim sorti oprašivača, uspješnom oprašivanju doprinose i kukci oprašivači. Nedostatan broj kukaca oprašivača za vrijeme cvatnje osim na količinu uroda utječe i na njihovu krupnoću i oblik. Plodovi s više zametnutih sjemenki su krupniji i pravilnijeg oblika.

Za većinu sorata kruške optimalni uvjeti za oplodnju su temperatura od 18 do 24 °C i relativna vlažnost zraka 65-85 %. U kontinentalnoj Hrvatskoj takva su proljeća rijetka, jer kruška često cvate kada je vrijeme kišovito i hladno. Cvatnja kod kruške traje od 10 do 22 dana. Peludno zrnce u procesu oplodnje klija u mjehurastu cjevčicu i prodire kroz njušku tučka do jajne stanice. Optimalni uvjeti za klijanje peludi podrazumijevaju temperature od 21 do 27 °C. Put klijanja peludnog zrnca ovisi o temperaturnim uvjetima i mjeri se u danima. Pri temperaturi većoj od 15 °C taj put traje minimalno dva dana, a pri temperaturi nižoj od 15 °C može potrajati 3-7 dana.

Pošto se najbolji uspjeh pri oprašivanju kruške postiže u prvih 72 sata, tj. tri dana od početka cvatnje, jasno je da u voćnjaku treba imati dovoljno oprašivača koji će svoju zadaću odraditi u tom roku. Kukci koji najviše doprinose uspješnom oprašivanju kruške su solitarne pčele, bumbari i medonosne pčele.

Solitarne pčele Osmia bicornis i Osmia cornuta najznačajniji su oprašivači za krušku. Aktivno lete pri temperaturi od 5 do 8 °C. Žive samački, a svoja gnijezda grade u različitim šupljinama i pregrađuju ih blatom. Ne skupljaju zalihe hrane za svoje potrebe već samo za potomstvo. Tijekom dana posjete do 5.600 cvjetova. Tijelo ovih pčela prekriveno je gustim dlačicama. Pelud sakupljaju na trbušnom dijelu. Lako primaju peludna zrnca, ali ih lako i otpuštaju, što je od osobite važnosti za uspjeh oprašivanja. Ne daju prednost određenoj voćnoj vrsti, bitno im je samo da je voćka blizu. Radijus njihovog leta od nastambe je 100-150 m. Stoga je za efikasno oprašivanje raspored nastambi od velike važnosti. Treba ih ravnomjerno rasporediti na međusobnu udaljenost od maksimalno 100 m. Za uspješno oprašivanje 1 ha komercijalnog nasada kruške potrebno je 1.000-1.500 solitarnih pčela.

Bumbari (Bombus spp.) su također odlični oprašivači. Tijekom dana bumbar posjeti 4.500-5.600 cvjetova. Aktivno lete već pri temperaturi od 5 °C. Međutim, u proljeće, u vrijeme cvatnje, brojnost bumbara je mala, a dok ojačaju svoja legla cvatnja voćaka već završi. Stoga se preporuča postavljanje košnica za bumbare u blizini voćnjaka ili pak unošenje kupljenih zajednica bumbara.

Medonosna pčela (Apis mellifera) aktivno leti pri temperaturi od 15 °C, a najaktivnija je na 20 °C. Tijekom dana jedna pčela radilica posjeti 2.000-2.800 cvjetova. Radilice biraju cvjetnu vrstu s koje sakupljaju nektar i pelud – hranu za maticu i podmladak. Opskrbljene rezervom hrane pri nižim temperaturama ne moraju van iz košnice. Njihova brojnost u voćnjaku regulira se brojem i rasporedom postavljenih košnica. Kako cvijet kruške sadrži nisku razinu šećera u nektaru (do 10 %) i ispušta neugodan miris po kiselini koji odbija medonosnu pčelu, za uspješno oprašivanje pčele je potrebno pripremiti odnosno dresirati. Dresuru pčela treba započeti 20-30 dana prije cvatnje. Pčele treba prihranjivati šećernim sirupom (50-postotna otopina šećera u vodi) u koji prethodno treba dodati cvjetove kruške da odstoje i puste svoja eterična ulja. Ista se otopina može nakon razrjeđivanja s vodom u omjeru 3:1 u korist vode prskati po voćkama. Za 1 ha plantažnog nasada kruške potrebno je postaviti 6-8 košnica medonosnih pčela. Košnice treba rasporediti u skupinama: 3-4 košnice na udaljenosti 100-150 m.

Za optimalne rezultate u oprašivanju najbolja je sinergija svih vrsta oprašivača. Kako bi ih što više privukli i zadržali u voćnjaku treba voditi računa o prskanju samo primjerenim sredstvima koja nisu štetna za oprašivače. Treba voditi računa i o vremenu prskanja, idealno je navečer nakon zalaska sunca kada se oprašivači povuku u svoje nastambe. Kako bi pčele imale izvor hrane prije i nakon cvatnje voćnjaka, travu u njemu ne treba kositi prije otvaranja prvih cvjetova na voćkama, a poželjno je u blizini voćnjaka posaditi i drugo cvijeće i voćke čiji se period cvatnje mimoilazi s cvjetanjem nasada.

Izvor: mr. sc. M. Ševar: „Problemi oprašivanja kruške“, Pomologia Croatica, vol 14-2008., br. 1

Oprašivanje voćnjaka

Razmnožavanje je osnova opstanka svake vrste. Da bi došlo do oplodnje kod biljaka, one moraju biti oprašene. Oprašivanjem se naziva proces prijenosa peludnih zrnaca s prašnika na njušku tučka kod kritosjemenjača, odnosno na sjemeni zametak kod golosjemenjača. Pelud se može prenijeti s prašnika istog cvijeta, s drugog cvijeta iste biljke ili s druge biljke iste vrste. Najčešće je i najbolji učinak pokazuje oprašivanje kada pelud potječe s druge biljke – stranooprašivanje ili alogamija. Oprašivanje se može odvijati posredstvom životinja ili bez njih. U slučaju da biljci nisu potrebne životinje, za oprašivanje su odgovorni vjetar ili voda.

Već po samoj građi cvijeta može se prepoznati na koji se način on može oprašiti. Biljke koje se oprašuju vjetrom (npr. breza, bor, lijeska, hrast, trave, ambrozija, većina golosjemenjača…) najčešće imaju neugledne cvjetove, a prašničke su niti mlohave pa ih i najslabiji vjetar lako zanjiše i istrese peludna zrnaca koja te biljke proizvode u velikim količinama. Oprašivanje pomoću vode zastupljeno je kod malog broja biljaka (npr. vodena kuga, voga, valinserija…)

Cvjetovi biljaka koje se oslanjaju na oprašivanje životinjama pojavljuju se u najrazličitijim mogućim bojama, oblicima i veličinama. Često su cvjetovi intenzivno mirisni s mednicima koji izlučuju slatki sok – nektar. Oprašivanje životinjama prekrasan je primjer povezanosti i koevolucije biljnog i životinjskog svijeta. Pritom životinje biljkama omogućuju razmnožavanje, a zauzvrat dobivaju hranu u vidu nektara, peludi, a kasnije i plodova. Premda je oprašivanje kukcima najrašireniji oblik oprašivanja, iz životinjskog svijeta oprašivanju doprinose i ptice, šišmiši, a u rijetkim slučajevima i puževi.

Glavni oprašivači među kukcima su vrste iz reda Hymenoptera (pčele i ose). Od ostalih kukaca važni su još i leptiri, različite vrste muha (npr. osolike muhe) i kornjaši. Kukci dolaze do biljke privučeni živim bojama i mirisom, ili ih biljke privlače na prevaru glumeći kukca (npr. orhideje), te dok pokušavaju doći do nektara, koji je najčešće skriven dublje u cvijetu, dolaze u doticaj s peludi. Kada dođu na sljedeću biljku, u istim nastojanjima da dođu do nektara, pelud s prethodne biljke ostavljaju na tučku nove biljke, te na taj način obavljaju svoju dužnost.

Pčele su najvažniji oprašivači u našem ekosustavu. Od sve hrane koju danas konzumiramo jedna trećina ovisna je o pčelama. Osim što oprašivanjem osiguravaju hranu ljudima, i brojne životinje ovisne su o plodovima kojih bez pčela ne bi bilo. Da nema pčela u problemima bi se našla i proizvodnja pamučnih tkanina budući da i biljka pamuk mora biti oprašena kako bi urodila sjemenom.

Procjenjuje se da na planeti Zemlji obitava više od 20.000 različitih vrsta pčela. Od toga je samo 7 vrsta pčela koje proizvode med. Za razliku od europske medonosne pčele (Apis melifera), najpoznatije na našim prostorima po proizvodnji meda i bolnim ubodima, preko 90% svih ostalih vrsta pčela spada u tzv. solitarne pčele. One ne žive u kolonijama u košnicama već samostalno. Svaka zasebno gradi i uređuje svoju nastambu u koju polaže jajašca i donosi im zalihe hrane. Te pčele nisu agresivne, ne bodu. Preko 70% ih se nastanjuje u tlu. Ponekad se sve ostale pčele koje ne proizvode med nazivaju divljim pčelama.

Što se tiče poljoprivredne proizvodnje, od svih faktora koji utječu na prinose, oprašivanje ima daleko najveći utjecaj. Vrijednost oprašivanja, iskazana u novcu, kreće se između 235 i 577 mlrd. USD godišnje. Opseg poljoprivredne proizvodnje koja ovisi o oprašivačima povećao se za 300% u zadnjih 50 godina. Prema nekim procjenama, tri četvrtine sve hrane koju konzumiramo na neki je način ovisno o oprašivanju. Nažalost, broj oprašivača u prirodi rapidno se smanjuje. Glavni uzroci tome su povećana upotreba pesticida, gubitak staništa, klimatske promjene, širenje bolesti te intenzivna monokulturna poljoprivreda.

Osim djelovanja u smjeru umanjenja tih štetnih utjecaja, potez kojim možemo nadoknaditi rastuće potrebe za oprašivačima jest potpomognut uzgoj te unos oprašivača u nasade. Brojni poljoprivrednici suočavaju se sa slabom rodnošću svojih nasada i nezadovoljavajućom kvalitetom plodova. Jedan od glavnih uzroka je slabo oprašivanje. To se poglavito očituje u velikim monokulturnim nasadima te onima koji cvatu u rano proljeće dok medonosne pčele još nisu aktivne.

Zanimljivosti o pčelama

• Procjenjuje se da na svijetu postoji oko 20.000 vrsta pčela, dok je u Europi popisano 1.965 vrsta. 400 vrsta pčela koje žive u Europi jesu endemske vrste što znači da nisu prisutne nigdje drugdje u svijetu.
• Pčele se prema načinu života mogu podijeliti na društvene, solitarne i kleptoparazite. Premda najpoznatije, društvene vrste pčela, među koje se ubrajaju medonosne i bumbari, čine samo 6% ukupnog broja svih vrsta pčela. Preko 90% vrsta ubraja se u solitarne pčele. Pčele kleptoparaziti karakteristične su po tome što svoja jajašca poliježu na zalihe hrane prikupljene od neke druge pčele. Stoga su dobile naziv pčele kukavice.
• 70% vrsta pčela nastanjuje se u tlu. Kopaju tunele u zemlji u koje spremaju zalihe hrane i nesu jajašca iz kojih se razvija njihovo potomstvo.

 

• Najmanja pčela na svijetu, Quasihesma clypearis, duga je samo 1,8 mm. Najveća pčela, Megachile pluto, može doseći duljinu od 39 mm uz raspon krila od 63 mm.
• Najstariji pronađen fosil pčele star je oko 100 milijuna godina. Dijeli nekoliko osobina s osama čiji prvi fosil datira prije 250 milijuna godina. To je dokaz da su se prve pčele razvile od osa.
• U Sjevernoj Americi medonosne pčele nisu autohtona vrsta. Tek su ih 1622. godine iz Europe donijeli britanski kolonisti.
• Medonosna pčela leti prosječnom brzinom od 24 km/h. Uobičajeno se kreće na udaljenostima 1-6 km od košnice, a zabilježeno je udaljavanje i do 20 km. Solitarne pčele lete do 200 m od nastambe, a ako imaju dovoljno hrane u blizini i manje.
• I bumbari proizvode med, ali u puno manjim količinama od medonosnih pčela tako da se ne koristi za ljudsku upotrebu.
• Pčele od biljaka ne koriste samo pelud i nektar. Neke vrste za izgradnju gnijezda od biljaka koriste lišće, smolu, ulja, latice…

 

• Pčela drvarica u nekim područjima predstavlja ozbiljan problem pošto za svoja gnijezda buši rupe u drvenoj građi.

 

• Ptice pčelarice prirodni su neprijatelji pčela. Pčele i druge leteće kukce love isključivo u letu, a prije nego ih progutaju, kljunom onesposobe žalac.

 

Pčele zidarice

• Solitarne pčele koje svoje nastambe oblažu vlažnom zemljom zovu se pčele zidarice.
• Pčele zidarice, među koje spadaju i vrste Osmia cornuta i Osmia bicornis, nastanjuju se u šupljinama promjera 5-15 mm u koje polažu do 15 jajašaca. Svako jajašce zajedno s pripremljenom hranom (mješavina peludi i nektara) odvoje od susjednog pregradom od zemlje.
• Da bi pripremila zalihe hrane za jedno jajašce, ženka mora raditi nekoliko sati.
• Iz sigurnosnih razloga, zadnja ćelija uvijek ostane prazna, a posljednja je pregrada nekoliko puta deblja od ostalih.

 

• Ženka može sama odlučiti želi li izleći žensko ili muško jajašce. Bliže izlazu iz šupljine uvijek polažu jajašca iz kojih se razvijaju mužjaci budući da se oni legu i izlaze van prije ženki.
• Pošto ugine do ljeta, a potomstvo počinje s letom tek sljedeće proljeće, pčela roditelj nikada ne vidi svoju djecu.
• Pčela zidarica može tijekom jednog dana oprašiti više od 2.500 cvjetova.